Peter Stein zaslužan je za plasiranje berlinskog Schaubühnea među najvažnija njemačka kazališta, a isto je vrlo cijenjeno i priznato i u ostatku Europe. Istaknuo se režijama klasičnih autora kao što su Eshil, Euripid, Sofoklo, Shakespeare, Goethe, Čehov, Ibsen, ali i nešto suvremenijih kao Geneta, Weissa i Brechta. Svoju radikalnu lijevu opredijeljenost nije se ustručavao demonstrirati putem svojih predstava pa je tako 1969. godine Vijetnam – Diskurs (prema tekstu Petera Weissa) skinut s repertoara nakon samo dvije izvedbe, a policija je samog Steina izbacila iz kazališta. Međutim, berlinske vlasti htjele su zadržati čovjeka Steinovih mogućnosti na toj poziciji pa mu je ipak omogućen rad. U to vrijeme Stein uvodi napredne načine funkcioniranja infrastrukture u Schaubühneu, gdje se o svakoj odluci odlučuje glasovanjem svih uključenih. 1985. godine napušta Schaubühne i režira dramske i operne predstave u Rusiji, Njemačkoj i Italiji kamo odlazi živjeti ranih devedesetih godina. Afinitete prema muzičkom i dramskom kazalištu spojio je u Faustfantaziji.
Za glazbu je zaslužan Arturo Annechino, talijanski skladatelj koji se može pohvaliti skladanjem glazbe za više od 150 kazališnih produkcija, ali i radiofonijskim radovima, te operom Ci sarà una volta koju je napisao prema drami Harolda Pintera. S Peterom Steinom već je surađivao na njegovoj režiji Tita Andronika, Libusse i Pentesileje, a za Faustfantaziju je skladao originalnu glazbu.
Riječ je o projektu proizašlom iz nešto ranije, spektakularne produkcije Fausta iz 2000. godine koja je trajala dvadeset sati, angažirala trideset i pet glumaca, a koristila je tekst oba dijela najpoznatije Goetheove drame. 'Faustfantazija' je neuobičajen pristup Goetheu u formi monologa kojeg na klaviru prati Giovanni Vitaletti mijenjajući glazbene teme ovisno o liku čiji tekst izvođač izgovara. Tim pristupom Stein potvrđuje svoj tretman teksta kao svete komponente u predstavi, zbog čega mu se znalo prigovarati da je suviše tradicionalan. U ovoj predstavi, nastaloj u produkciji ruskog Teatra nacija, koriste se dijelovi samo iz prvog dijela Goetheova Fausta u kojem naslovni lik sklapa pakt s Mefistom – Faust, uvidjevši koliko mu je znanje ograničeno, obećaje predati dušu vragu i postati mu sluga u trenutku najveće sreće koju čovjek može doseći, a zauzvrat traži da mu Mefisto osigura put do tog trenutka. On ga preobrazi u mladića što Faustu omogući da zavede mladu Margaretu, a onda počnu nevolje. Margareta slučajno otruje majku otrovom koji joj je dao Faust, a on i Mefisto u mačevanju ubiju njenog brata bijesnog zbog sestrine trudnoće. Margareta ludi, ubija svoje novorođeno dijete što ju odvede u tamnicu gdje ju čeka smrtna kazna. Faust je pokušava izvući iz tamnice, ali ona odbija i umire spašena.
Kako takva priča izgleda kad ju govori samo jedan izvođač, i to Peter Stein osobno, možete pogledati 22. listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih.